Sindikat učitelja

www.sindikatuciteljahnz.org


1. maj / 1. svibanj: Zanimljivosti – Hrvatski internet portal u Švicarskoj

120501_clip_image012

Učiteljica nas je pitala znamo li što je to 1. maj – i svi su šutjeli, samo sam se ja javio:

“To je dan kada bi tata trebao primiti plaću, ali je nije primio!
Nije ni 1. travnja, ni 1. ožujka, ni veljače, ni siječnja…

U prosincu je posudio novce od tetka za odojka, ali mu još nije vratio novce i kad god tetak zove, mi moramo reći da tata nije tu, iako se skrije u wc-u, kao da tetak može vidjeti kroz slušalicu.”

Učiteljica mi lupila čvrgu i rekla da sjednem…

Objasnila nam je da je riječ o prazniku rada i rekla da svatko od nas, kada ga prozove, ustane i kaže čime mu se roditelji bave i što bismo voljeli biti kad odrastemo?

Kada je došao red na mene rekao sam:
“Moj tata privremeno radi, leži na tračnicama… Svako jutro se obuče kao da ide na posao u staru firmu, koju je sad kupio striček Luka koji je nekada bio portir i ode s kolegama da malo leže na pruzi, a mama zalupi vrata i kaže: “Dabogda vam naletio teretni iz Siska, kad niste htjeli sa Lukom u stranku…”

Mama je završila neki teški fakultet, ali u tubi za diplomu sad drži flašu rakije za koju tata ne zna, pa otpije nekoliko “semestara” čim on izađe iz stana…Poslije se svađa sa susjedom čiji muž često pijan piški u liftu… a on radi u nekom ministarstvu kao ekspert za nešto…*

Inače, mama je nekada radila u banci, ali joj je šefica dala otkaz zato što se ispostavilo da ima previše škole da bi ostala na radnom mjestu koje se sviđalo šefičinoj kozmetičarki, i premale grudi da bi je prebacili na šalter…

Htjela je prodati tatinog starog “juga” i djedov  ‘Orden rada sa zlatnim vijencem’ i skupiti novce za neku “četvorku” – rekli su joj da za te pare ne može srediti ni kurje oči, a kamoli da nabaci tranzicione grudi…

Na sreću, ona susjeda nije zlopamtilo, pa ponekad pozove mamu da joj za 500 kuna očisti stan, opere i ispegla veš, okreči sobu… i oriba lift kad se susjed “ekspert” vrati s posla.

Nije susjedi teško da to i sama napravi, ali nema vremena od kada se zainatila da završi srednju školu…

Kaže da uspješnog muža mora pratiti i ambiciozna žena, a i ne može je drugačije ubaciti kod sebe u ministarstvo kao savjetnicu…

Što se onog dijela “što bih volio biti kad odrastem” tiče, tu sam baš bio u nedoumici! Mislim, dvojim da li da postanem tajkun, kao Đurin tata, u čijoj firmi razrednica popodne radi kao sekretarica, pa joj se i u školi ponekad omakne da stričeku Jozi kaže “šefe”, ili da postanem političar?

Kada smo bili mali, Đurin tata, striček Jozo, često je išao u Gradišku, valjda su tamo imali vikendicu, ali mama nikada nije htjela voditi i Đuru, kada bi vikendima išla u posjetu. Koliko sam shvatio, on se tamo aktivno bavio poljoprivredom i izgleda da mu je baš super išlo, čim je poslije nekoliko godina kupio nekoliko firmi, pa za njega danas rade čak i nekoliko stričeka policajaca, koji su nekada dolazili po njega da ga vode u vikendicu, a on im lupa čvrge, tjera ih da rade sklekove i ne daje im plaću.

Stvarno ne znam da li to ili da idem u veleposlanike? Tata je više za ovo drugo, naročito otkad su javili da je neka polugola teta pokušala ući u Sabor, a on dreknuo na televizor: “Ostavite je na miru – čula žena da je politika kurva, pa došla kod svojih! Eto, sad imate kvorum!”

“Dobro je, sine, izgleda da j(..)u još nekog osim nas u mozak” – okrenuo se prema meni i pomilovao me po glavi, dodavši: “U veleposlanike će tebe tata, u veleposlanike, ali da koji put pozoveš i tatu u taj veleposlanički klub kad vam dođu ovakve delegacije u uzvratne posjete”…

Moj uzor je striček Vlado, on se tuče i psuje za plaću i nitko ga ne tjera u kut kao mene…

Inače, izgleda da se situacija kod tate na poslu popravlja, otkad im je bio u posjeti neki fini striček, Rasim, tata se više ne vraća onoliko ukočen kući, dobili su neke anatomske uloške za dugotrajno
ležanje na tračnicama, pa sad kaže da mogu tako i do penzije!

*Mama i dalje navija za onaj teretni iz Siska, hvatajući se za “diplomu” sve češće, a ja za tu penziju, koju tata spominje – kaže; to je sigurna lova na koju mogu računati, ukoliko se ostvari mamina želja.

*Eto, priznajem da mi ni poslije svega nije ništa jasnije zašto je taj 1. maj toliko važan datum kad od cijele obitelji radi samo baka, umjesto da se kod kuće odmara i gleda španjolske serije?

Mada, nije joj loše – po cijeli dan sjedi ispred nekog WC-a i daje ljudima toalet papir u zamjenu za neki sitniš… Kaže da često sretne i neke od svojih bivših studenata, oni joj daju koju kunu više nego što treba, i ne traže kusur.

Otpjevao sam mami i tati pjesmu koju nas je učiteljica naučila – “Da nam živi, živi rad” – dobio sam šamarčinu od tate, a mama me je gađala svojom “diplomom”…

Tek sad ništa ne razumijem – zašto slavimo nešto što nas sve nervira? Jeb’o ti praznik kad su svi ljuti na njega !

Živio praznik Rada i Nerada !     

Za portal ”croatia.ch” odabrao i pripremio: Zvonimir Mitar

Komentari su zatvoreni.